Vijeće
europskih biskupskih konferencija (CCEE) održalo je na poziv
jeruzalemskoga latinskog patrijarha Fouada Twala svoje plenarno
zasjedanje u Svetoj zemlji od 11. do 16. rujna. To je ujedno bilo
prvi puta u povijesti CCEE-a da se plenarno zasjedanje održavalo u
Isusovoj domovini, a ujedno je to bio najveći skup biskupa koji
predstavljaju episkopat cijeloga europskog kontinenta u Svetoj zemlji
u novijoj povijesti. Na zasjedanju je uime Hrvatske biskupske
konferencije sudjelovao njezin predsjednik zadarski nadbiskup Želimir
Puljić. U ime BK BiH sudjelovao je kardinal Vinko Puljić.
Zasjedanje
je imalo dvije središnje teme: osobu Isusa Krista - pravoga Boga i
pravoga čovjeka te zajedničko promišljanje o radostima i izazovima
s kojima se susreću partikularne Crkve u Europi.
Na
kraju zasjedanja novinarima se obratio potpredsjednik CCEE-a kardinal
Angelo Bagnasco koji se osvrnuo i na podizanje zidova, ograda i
bodljikave žice na vanjskim granicama Europske unije i između
Izraela i Zapadne obale, istaknuvši da je Sv. Otac pokazao drugačiji
put postupanja, put Evanđelja. Kardinal je predstavio i poruku s
plenarnoga zasjedanja u kojoj sudionici zasjedanja - predsjednici
biskupskih konferencija europskih zemalja izražavaju blizinu s
vjernicima u Svetoj zemlji i zahvalu jeruzalemskom patrijarhu na
pozivu.
U
poruci europski biskupi izražavaju zahvalu svim redovnicima i svim
kršćanima koji žive u Svetoj zemlji za njihovo svjedočanstvo
vjere i čuvanje svetih mjesta kao mjesta kršćanskog sjećanja i
živog štovanja. Svojim hodočašćem biskupi su također željeli
ohrabriti hodočasnike u Isusovu domovinu kako bi obnovili svoju
vjeru i dali potporu tamošnjim kršćanima.
Razmišljajući
o radostima, patnjama i izazovima za Crkvu u različitim zemljama, u
poruci se biskupi osvrću i na pitanje tražitelja azila, izbjeglica,
selilaca, te naglašavaju kako „tjeskoba ne poznaje granice".
U tom kontekst upozoravaju na složenost ovog egzodusa koji zahtijeva
veliku pozornost država s ciljem žurnog pružanja pomoći i
dobrodošlice ljudima očajnima zbog rata, progona i bijede. Kroz
svoje institucije države moraju održavati javni red, jamčiti
pravdu za sve i velikodušno ponuditi pomoć onima koji su doista u
potrebi. U tom vidu, Crkva u Europi slijedi poticaje pape Franje, te
surađuje s državama koje su primarno odgovorne za društveni i
gospodarski život svojih naroda. S obzirom na kompleksnost i širinu
humanitarne tragedije, europski biskupi se nadaju da će Ujedinjeni
narodi ponuditi rješenje ne samo u zbrinjavanju migranata, nego i u
poboljšanju stanja u zemljama iz kojih migranti dolaze, poduzimajući
mjere za zaustavljanje nasilja i izgradnju mira i razvoja svih
naroda.
U
poruci se nadalje ističe kako je mir na Bliskom istoku i u Sjevernoj
Africi od vitalnog značenja za Europu, baš kao što je presudno da
istinski mir zavlada cijelim kontinentom, počevši od Ukrajine.
Bliski istok koji trpi radi sukoba, podjela i ratova treba pravdu i
stabilnost u različitim regijama i narodima, upozoravaju biskupi,
ističući da su dijalog i razvoj pravo ime mira. Jamčeći jednakost
svim građanima Bliski istok, sa svojom bogatom kulturnom i vjerskom
baštinom, može biti primjer miroljubivog suživota. Na poseban
način kršćanska zajednica na tome području daje doprinos
izgradnji mira, razumijevanja i kulturi opraštanja. Europski biskupi
također su upozorili da je sloboda vjeroispovijesti temeljno ljudsko
pravo bez kojeg su sva druga prava krhka. Tragičan dokaz tomu su
progoni kršćana, od kojih mnogi izlažu svoje živote kao
svjedočanstvo vjere, upozorava se u poruci i dodaje da su oni u
našim molitvama, izražavamo im bratsku blizinu i divljenje.
Osvrćući
se pak na sekularizaciju u europskim zemljama kojom se religija želi
potisnuti u privatnu sferu i na margine društva, u poruci se
upozorava na temeljno pravo roditelja da obrazuju svoju djecu u
skladu s vlastitim uvjerenjima. Stoga se ističe velika važnost
katoličkih škola.
Uz
predstojeću Biskupsku sinodu o obitelji biskupi članovi CCEE-a,
okupljeni na plenarnom zasjedanju u Svetoj zemlji, upozoravaju na
demografski pad u gotovo svim europskim zemljama, te izražavajući
crkveni nauk o obitelji daju potporu obitelji koja se temelji na
braku muškarca i žene, ističući neprihvatljivost rodne teorije.