Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE) održalo je na poziv jeruzalemskoga latinskog patrijarha Fouada Twala svoje plenarno zasjedanje u Svetoj zemlji od 11. do 16. rujna. To je ujedno bilo prvi puta u povijesti CCEE-a da se plenarno zasjedanje održavalo u Isusovoj domovini, a ujedno je to bio najveći skup biskupa koji predstavljaju episkopat cijeloga europskog kontinenta u Svetoj zemlji u novijoj povijesti. Na zasjedanju je uime Hrvatske biskupske konferencije sudjelovao njezin predsjednik zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U ime BK BiH sudjelovao je kardinal Vinko Puljić.

Zasjedanje je imalo dvije središnje teme: osobu Isusa Krista - pravoga Boga i pravoga čovjeka te zajedničko promišljanje o radostima i izazovima s kojima se susreću partikularne Crkve u Europi.

Na kraju zasjedanja novinarima se obratio potpredsjednik CCEE-a kardinal Angelo Bagnasco koji se osvrnuo i na podizanje zidova, ograda i bodljikave žice na vanjskim granicama Europske unije i između Izraela i Zapadne obale, istaknuvši da je Sv. Otac pokazao drugačiji put postupanja, put Evanđelja. Kardinal je predstavio i poruku s plenarnoga zasjedanja u kojoj sudionici zasjedanja - predsjednici biskupskih konferencija europskih zemalja izražavaju blizinu s vjernicima u Svetoj zemlji i zahvalu jeruzalemskom patrijarhu na pozivu.

U poruci europski biskupi izražavaju zahvalu svim redovnicima i svim kršćanima koji žive u Svetoj zemlji za njihovo svjedočanstvo vjere i čuvanje svetih mjesta kao mjesta kršćanskog sjećanja i živog štovanja. Svojim hodočašćem biskupi su također željeli ohrabriti hodočasnike u Isusovu domovinu kako bi obnovili svoju vjeru i dali potporu tamošnjim kršćanima.

Razmišljajući o radostima, patnjama i izazovima za Crkvu u različitim zemljama, u poruci se biskupi osvrću i na pitanje tražitelja azila, izbjeglica, selilaca, te naglašavaju kako „tjeskoba ne poznaje granice". U tom kontekst upozoravaju na složenost ovog egzodusa koji zahtijeva veliku pozornost država s ciljem žurnog pružanja pomoći i dobrodošlice ljudima očajnima zbog rata, progona i bijede. Kroz svoje institucije države moraju održavati javni red, jamčiti pravdu za sve i velikodušno ponuditi pomoć onima koji su doista u potrebi. U tom vidu, Crkva u Europi slijedi poticaje pape Franje, te surađuje s državama koje su primarno odgovorne za društveni i gospodarski život svojih naroda. S obzirom na kompleksnost i širinu humanitarne tragedije, europski biskupi se nadaju da će Ujedinjeni narodi ponuditi rješenje ne samo u zbrinjavanju migranata, nego i u poboljšanju stanja u zemljama iz kojih migranti dolaze, poduzimajući mjere za zaustavljanje nasilja i izgradnju mira i razvoja svih naroda.

U poruci se nadalje ističe kako je mir na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi od vitalnog značenja za Europu, baš kao što je presudno da istinski mir zavlada cijelim kontinentom, počevši od Ukrajine. Bliski istok koji trpi radi sukoba, podjela i ratova treba pravdu i stabilnost u različitim regijama i narodima, upozoravaju biskupi, ističući da su dijalog i razvoj pravo ime mira. Jamčeći jednakost svim građanima Bliski istok, sa svojom bogatom kulturnom i vjerskom baštinom, može biti primjer miroljubivog suživota. Na poseban način kršćanska zajednica na tome području daje doprinos izgradnji mira, razumijevanja i kulturi opraštanja. Europski biskupi također su upozorili da je sloboda vjeroispovijesti temeljno ljudsko pravo bez kojeg su sva druga prava krhka. Tragičan dokaz tomu su progoni kršćana, od kojih mnogi izlažu svoje živote kao svjedočanstvo vjere, upozorava se u poruci i dodaje da su oni u našim molitvama, izražavamo im bratsku blizinu i divljenje.

Osvrćući se pak na sekularizaciju u europskim zemljama kojom se religija želi potisnuti u privatnu sferu i na margine društva, u poruci se upozorava na temeljno pravo roditelja da obrazuju svoju djecu u skladu s vlastitim uvjerenjima. Stoga se ističe velika važnost katoličkih škola.

Uz predstojeću Biskupsku sinodu o obitelji biskupi članovi CCEE-a, okupljeni na plenarnom zasjedanju u Svetoj zemlji, upozoravaju na demografski pad u gotovo svim europskim zemljama, te izražavajući crkveni nauk o obitelji daju potporu obitelji koja se temelji na braku muškarca i žene, ističući neprihvatljivost rodne teorije.